Izložba "Industrijska proizvodnja i dizajn namještaja u Hrvatskoj 1945. – 1990. - Između htjenja i realnosti"

Izložba u koncepciji naglašava povijest industrije namještaja u Hrvatskoj u navedenom periodu koja obuhvaća niz tada djelatnih tvornica, uz prezentaciju djelovanja institucija, udruženja, pojedinaca i dizajnera kako u radu tvornica tako i u konstantnim naporima implementacije dizajna u proizvodni proces i osnivanja visokoškolske institucije za njihovo obrazovanje, stvaranja sinergije dizajner- tvornica- trgovina-potrošač, te agitacije i promocije tih ideja i principa putem izložbene, sajamske i publicističke djelatnosti. Pojedina opća mjesta naše povijesti dizajna dijelom su historizirana u raznim izložbenim projektima te stručnim i znanstvenim radovima: djelovanje pojedinih eminentnih dizajnera namještaja (Bernardi, Richter, Marohnić. Mutnjaković, braća Orešić, Petričević…), rad udruženja za promociju dizajna (ULUPUH, SIO, CIO, Društvo dizajnera Hrvatske –HDD), domaća i međunarodna izložbena djelatnost (nastupi na triennalima u Zagrebu i  Milanu, zagrebački saloni, Porodica i domaćinstvo, BIO u Ljubljani, Dobar dizajn u Beogradu, Ambienta…). Ovom izložbom željelo se prezentirati i kontekstualizirati osnovno operativno područje – industrija i tvornice namještaja. Ukazat će se na njihov veliki kvantitativni udjel u gospodarstvu tadašnje države, karakteristike proizvodnje, način funkcioniranja u tadašnjim uvjetima rada i društveno-političkim posebnostima– ukratko, situaciju u „realnom sektoru“, aspiracije i stvarne relacije sa svim spomenutim čimbenicima tadašnje scene proizvodnje namještaja, kao i njihov način prodaje i plasiranja proizvoda na tržište, tuzemno i inozemno. Riječ je o velikim pogonima od kojih su neki imali dugogodišnju tradiciju te su bili osnovani i mnogo ranije, još krajem 19. i početkom 20. stoljeća te su poslije 1945. nastavili djelovati pod novim nazivima (npr. Varaždinski „Mundus- Florijan Bobić“, osječka „Mobilia-Ivo Marinković“, „Stjepan Sekulić“ u Novoj Gradički…). U skupinu velikih i važnih hrvatskih tvornica koje će također biti prezentirane na izložbi pripadaju i zagrebačke „Marko Šavrić“ i „Jadran“, zatim DIP „Novoselec,“ „Oriolik“, „Goranprodukt“ Čabar, „Hrast“ Čakovec, „TVIN“ Virovitica, „Interplet“… Pokazan je način funkcioniranja dizajna u tvornicama koje su imale Odjele za razvoj s dizajnerima-zaposlenicima tvornice koji nisu bili isticani kao autorske osobnosti (npr. U tvornicama „Mundus- Florijan Bobić“,- Mirjana Maračić „Mobilia-Ivo Marinković“- Blaženka Kučinac…), ali su pokušavali svoje ideje plasirati u sustav u kojem je u praksi bilo dosta ograničenja. Prezentirat će se djelovanje najznačajnijih trgovačkih poduzeća „Exportdrvo“, Zagreb i „Drvo“ Rijeka, od kojih je prvo osnovano za plasiranje namještaja na inozemno tržište te se tijekom vremena okrenulo i domaćem radi plasmana viška izvoznog asortimana, te ujedno imalo vlastiti projektni biro (Stjepan Čar, Adam Petranović, Branko Kapelet, Dragan Roksandić…) Inicijativom i pod voditeljstvom Dragana Roksandića osnivaju se naše prve trgovine za opremu „kuće i doma“ s namještajem i cjelokupnom opremom (specijalizirana robna kuća „Exportdrvo“ 1967., izložbeno-prodajni salon „Drvointerijer-Selekta“ (1976.).

Također je istaknuta uloga značajnih dizajnerskih osobnosti koje su surađivale s našom industrijom, prvenstveno Bernarda Bernardija (primjerice s tvornicom TVIN Virovitica), ali i primjer kvalitetne suradnje Mladena i Marijana Orešića s tvornicom „Jadran“ 1980-ih godina. Važna stavka su razni načini institucionalizacije u cilju povezivanja dizajnera, tvornica i trgovine koje su rezultirale osnutkom ULUPUH-a (1950.), Studija za industrijsko oblikovanje (1956.) te Centra za industrijsko oblikovanje (1963.). Stoga su istaknuti pozitivni primjeri suradnje dizajnera i tvornica u SIO i CIO: namještaj po nacrtu Marija Antoninija i Borisa Babića kojeg je proizvodio DIP Novoselec i dio je srebrnom medaljom nagrađenog interijera na XI. milanskom triennalu 1957. godine; suradnja CIO i njegovih arhitekata/dizajnera Vlade Petričevića i Vladimira Šobata s tvornicom „Oriolik“ početkom 1970-ih ( namještaj „Lovac Luka“ i „Čiča Toma“).

Promocija putem izložbene i sajamske prakse još je jedan segment izložbe u kojem se ukazalo- uz spomenuti uspješni međunarodni nastup u Milanu 1957. - na kontinuitet nastupa na zagrebačkim triennalima, sajamskim priredbama, prezentirati izložba „Oblikovanje“ ULUPUH-a 1963. u MUO, edukativni aspekt sajamskih izložbi (Porodica i domaćinstvo), osnutak „Ambiente“ 1983. unutar Zagrebačkog salona… Naposljetku, naglašena je i teoretska platforma koja je podupirala promjene smjera ka kvalitetnijem pristupu dizajnu i poboljšanju uvjeta za poboljšanje cjelokupnog procesa proizvodnje od ideje preko realizacije do plasmana na tržište, kako unutar udruženja (ULUPUH, SIO, CIO, HDD), tako i putem teoretskih tekstova i publicističke djelatnosti, uz isticanje već navedenih i ostalih važnih osobnosti (Vjenceslav Richter- teorija i praksa, Radoslav Putar, Zdenka Munk, Božidar Lapaine…).